Prava osoba starije životne dobi u Gradu Zagrebu
Naziv projekta // Project name: Prava osoba starije životne dobi u Gradu Zagrebu // The Rights of the Elderly in the City of Zagreb: A pilot-study
Trajanje projekta // Duration: 2012 –
Priroda projekta // Nature of the project: primijenjeni znanstveni, nacionalni // applied scientific; international
Nositelj projekta // Institution/organisation in charge: Zaklada Zajednički put // Zajednički put Foundation
Koordinatorica // Coordinator: Prof. Vedrana Spajic-Vrkas, Ph.D.
Financijska potpora // Financial support: Grad Zagreb
Sažetak
Zaštita prava osoba starije životne dobi dio je lokalnoga, nacionalnoga, europskoga i globalnog sustava zaštite ljudskih prava koji polazi od načela jednakog dostojanstva i vrijednosti ljudskog bića. Uživanje tih prava pretpostavlja stvaranje odgovarajućih uvjeta za učinkovitu provedbu pravno-normativnih standarda, što nužno uključuje obrazovanje i informiranje pojedinca o pravima koja mu pripadaju te o načinima na koja ih može koristiti i zaštititi na svakoj od spomenutih razina. Starije osobe predstavljaju društveno osjetljivu kategoriju stanovništva kojoj je potrebno osigurati dodatne uvjete kako bi uživali svoja prava i imali kvalitetan život u starosti, u skladu s njihovim stvarnim i mnogostrukim potrebama i interesima. U svezi s tim, u svijetu se posljednjih tridesetak godina značajno mijenja pristup starenju. U Europi te promjene nisu samo potaknute činjenicom da udio starijih osoba u ukupnoj populaciji raste, nego i činjenicom da unutar te društvene skupine raste udio onih kojima dosadašnji pristup ne uspijeva zadovoljiti njihove potrebe i interese. Riječ je o novim generacijama starijih osoba koje su informirane, obrazovane, stambeno situirane i financijski relativno neovisne. Iako ih prate uobičajeni problemi starenja, oni odbijaju pasivnost i traže redefiniranje društvene potpore u skladu s pro-aktivnim i participativnim pristupom. Ta je promjena u pristupu starijim osobama u Europi potvrđena 2012. proglašenjem Europske godine aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti, kojom se nastojalo skrenuti pozornost najšire javnosti na višestruke potencijale i potrebe starijih osoba. U skladu s tim se aktivno starenje počinje poistovjećivati s kvalitetnim starenjem, a određuje se kao aktivno sudjelovanje starijih osoba u različitim segmentima života društvene zajednice. Uvođenje pro-aktivnog pristupa starenju jedan je od najučinkovitijih načina zaštite prava starijih osoba, što je pak ključna pretpostavka očuvanja njihova ljudskog dostojanstva, a time i kvalitetnog života u starosti. Kako bi ispitala uživaju li starije osobe svoja prava, a time i provjerila koliko je zahtjev za nadopunom dosadašnjeg pristupa starenju pro-aktivnim mjerama primjeren za naše uvjete, Zaklada „Zajednički put“ je početkom 2012. pokrenula pilot-istraživanje „Ljudska prava starijih osoba u Gradu Zagrebu“, u suradnji s Istraživačko-obrazovnim centrom za ljudska prava i demokratsko građanstvo Filozofskog fakulteta i Studijskim centrom socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je ostvaren uz potporu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom. Krajnja svrha projekta bila je izrada preporuka za unaprjeđenje sustava zaštite i promicanja prava starijih osoba u Gradu Zagrebu na temelju empirijskih pokazatelja i u skladu s idejom aktivnog i društveno uključenog starenja. Za potrebe istraživanja izrađen je poseban upitnik sačinjen od 44 pitanja kojima se, između ostaloga, provjeravalo poznaju li stariji stanovnici Grada Zagreba svoja prava, koja prava su im najviše ugrožena, kako reagiraju kad im se krše njihova prava i što se događa kad prijave kršenje svojih prava za to odgovarajućim ustanovama ili tijelima. Ispitivanjem su obuhvaćena prava razvrstanih u pet kategorija: socijalna sigurnost (liječnička pomoć, socijalna pomoć, dodatna zdravstvena zaštita i psihološka pomoć), odgovarajući životni standard (potrebni lijekovi, odgovarajuća higijena, potrebna količina hrane, odgovarajuća kvaliteta hrane, odgovarajući uvjeti stanovanja, odgovarajući ležaj za odmor i spavanje te odgovarajuća odjeća i obuća), građanska i kulturna prava (sloboda kretanja i vjeroispovijesti ; kontakt s članovima obitelji, rodbinom i prijateljima ; raskid braka i sklapanje novoga te intimni odnosi s partnerom/icom ; obrazovanje ; uživanje i sudjelovanje u kulturnim aktivnostima, sudjelovanje u dobrovoljnim aktivnostima i društvenim događanjima), neovisnost i informiranost (samostalno donošenje odluka, raspolaganje imovinom i novcem, iznošenje vlastitog mišljenja ili stava, kupovanje stvari po želji, obavljanja odgovarajućih poslova, sloboda od pritiska) te sigurnost i dostojanstvo osobe (psovanje, vrijeđanje i ismijavanje, omalovažavanje ili ignoriranje, guranje ili fizička prijetnja, fizički napad, krađa i obmana). Nadalje, prikupljeni su podaci i o tome vide li starije osobe sebe kao društveni teret ili resurs, u kojim područjima drže da i dalje mogu biti društveno korisne te imaju li potrebu za cjeloživotnim učenjem i u kojim područjima. Osim zbirnih pokazatelja, istraživanjem se nastojalo utvrditi postoji li razlika u uživanju navedenih prava između starijih osoba koje žive u domu za starije i nemoćne i onih koje žive u svom stanu ili kući. Nakon što je za istraživanje dobila preporuku Grada Zagreba, Zaklada je od svibnja do srpnja 2012. organizirala individualno anketiranje u pet domova za starije i nemoćne osobe, dva gerontološka centra, tri udruge umirovljenika i jednoj karitativnoj ustanovi na području Grada Zagreba. Anketiranje su provodili obučeni studenti Filozofskog fakulteta i Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U svakoj ustanovi ili organizaciji imenovan je koordinator istraživanja, koji je dobio upute za odabir ispitanika i suradnju s anketarima. Zbog složenosti i duljine upitnika, anketirane su samo starije osobe koje su bile voljne i u stanju odgovarati na pitanja. Time je smanjena reprezentativnost uzorka, ali je povećana vjerojatnost dobivanja svih potrebnih podataka. Ukupno je ispitano 309 osoba, od kojih je polovica živjela u domu, a polovica u stanu ili kući. Od ukupnog broja ispitanih, četiri petine su bile žene ; otprilike polovica ih je bila u dobi od 75-84 godine ; svaki drugi ispitanik je imao završenu srednju školu, a dvije petine ih je bilo s višom školom ili fakultetom ; trećina ih je tijekom radnog vijeka bila zaposlena u kategoriji „tehničari, stručni suradnici i administrativni službenici“, svaki četvrti u kategoriji „inženjeri i stručnjaci“, a svaki osmi u kategoriji „uslužna i trgovačka zanimanja“ ; više od tri petine ih je otišlo u mirovinu nakon punog radnog staža, a sedam od deset ispitanika živi od osobne mirovine. Navedeni podaci potvrđuju da su ovim ispitivanjem obuhvaćene starije osobe koje zbog svog obrazovanja, zanimanja i ostvarene mirovine ne spadaju u kategoriju socijalno ugroženog starijeg stanovništva Grada Zagreba. Većina sebe tako i vidi. Na pitanje kako žive u usporedbi s drugim umirovljenicima, više od tri petine ih je odgovorilo da se po tome ne razlikuju od drugih. Polovica od 17 posto ispitanika koji žive lošije ili znatno lošije od drugih u tom se stanju nalazi zbog nižih mjesečnih primanja, a trećina zbog ugroženog zdravlja. Velika većina ispitanika funkcionalno je sposobna. Između 70 i 80 posto ih se može samostalno dignuti iz kreveta, održavati zadovoljavajuću razinu osobne higijene, ići po namirnice u trgovinu ili na tržnicu, spremati sebi jelo i pospremati svoj stan ili kuću. Dan provode u različitim aktivnostima, od gledanja televizije, druženja s prijateljima, čitanja i šetnji, do rješavanja križaljki i pjevanja u zboru. Otprilike jedna trećina ih ima dnevne obveze u obitelji. Riječ je uglavnom o ispitanicama koje redovito kuhaju ili čuvaju unuke. Četvrtina, uglavnom muških umirovljenika, redovito sudjeluje u radu društava umirovljenika ; manji broj ih je aktivan u vjerskoj organizaciji, političkoj stranci ili nevladinoj organizaciji, a krajnje zanemariv broj ih sudjeluje u radu nekog profesionalnog udruženja. Na pitanje o tome znaju li da im kao starijim osobama po zakonu pripadaju neka posebna prava, tri četvrtine ispitanika izjavljuje da o tome nema saznanja. Oni koji su potvrdno odgovorili, u otprilike jednakom omjeru navode pravo na socijalnu skrb i zdravstvenu zaštitu te ekonomska prava. Podaci dobiveni na niz pitanja o kršenjima prava starijih osoba potvrđuju da je ova kategorija starijih osoba relativno manje ugrožena. Primjerice, uživanje prava u kategoriji socijalne sigurnosti u kontekstu doma, obitelji i javnih službi uskraćeno je manjem broju ispitanika, no ta prava ispitanicima znatno više ugrožavaju javne službe nego domovi ili obitelj. Kad se dom i obitelj usporede u kategoriji odgovarajućeg životnog standarda, proizlazi da se većina prava iz te kategorije rijetko krši, ali i da je kršenje češće u domu nego u obitelji. To se posebno potvrdilo kod prava na kvalitetnu prehranu koje je uskraćeno svakom petom ispitaniku od strane doma, za razliku od zanemarivog broja ispitanika kojima je to uskraćeno u obitelji. Građanska i kulturna prava uživa velika većina ispitanika. Prava koja im se u toj kategoriji češće krše u obitelji nego u domu su kontakt s članovima obitelji, telefonski razgovori i gledanje, odnosno slušanje omiljenih emisija na televiziji ili radiju, dok im se u domu više ograničava pravo na kretanje izvan ustanove, odlazak na društvenu zabavu ili sportsku utakmicu, uključivanje u obrazovne tečajeve ili radionice i sudjelovanje u dobrovoljnim aktivnostima. Prava u kategoriji neovisnosti i informiranosti češće su ograničavana i u domu i u obitelji od prethodne dvije kategorije prava. Dom i obitelj svakom osmom ispitaniku uskraćuju informacije o nečemu što mu je važno, a nešto manjem broju osporava pravo na iznošenje vlastitog mišljenja. U obitelji se češće nego u domu donose odluke koje se važne za ispitanike bez dogovora s njima, ili ih se prisiljava da kažu ili učine nešto što ne žele. Od svih ispitanih kategorija prava, starijim se osobama najviše krše prava iz kategorije sigurnosti i osobnog dostojanstva. Najčešće su tome izloženi na ulici, iako ni broj onih prema kojima se ponižavajuće postupa u domu nije zanemariv. Na ulici se svakog petog ispitanika psovalo, vrijeđalo ili ismijavalo, svaki sedmi je bio okraden, a svakom osmom se fizički prijetilo. Iako je većina ispitanika potvrdila da nije bila ograničavana u svojim pravima, kad se od njih tražilo da procijene u kojoj mjeri su starije osobe u našem društvu općenito zakinute u svojim pravima, slika je bila drugačija. Između jedne četvrtine i dvije petine je odgovorilo da su starije osobe prepuštene same sebi kad imaju problema, odbačene kao društveno nekorisne, ponižene u svom dostojanstvu, izolirane i ismijavane zbog starosti. Podatak koji najviše zabrinjava u ovom istraživanju ipak nisu prava koja se krše niti broj starijih osoba kojima se uskraćuje uživanje prava, nego opća pasivnost kad starija osoba kojoj su prava uskraćena zatraži zaštitu. Naime, istraživanjem je potvrđeno da se starije osobe čija se prava krše u obitelji, domu, javnim službama ili na ulici, izrazito rijetko odlučuju tražiti pomoć ili prijaviti nekome takav postupak, vrlo vjerojatno zbog toga što, kako se pokazalo, njihova prijava uglavnom nema nikakvog učinka. Usprkos tome, ispitanici sebe ne vide kao ugroženu kategoriju stanovništva koja nema više što ponuditi zajednici u kojoj živi. S obzirom da većina ne ovisi o tuđoj pomoći, većina ih i odbija misliti o sebi kao o teretu obitelji ili društva. Ukoliko osjećaju da su nekome teret, onda su to najčešće sebi samima zbog nemoći ili bolesti. Za negativnu sliku starenja najodgovornijima drže političare, medije i tradiciju. Devet od deset ispitanika potvrdilo je da starije osobe posjeduju vrijedna znanja koja u našem društvu nisu iskorištena, ponajprije zbog nedostatka društvene brige za ljude nakon umirovljenja, nedostatka odgovarajućih programa za starije osobe, prevladavajućeg stava da mirovina znači kraj profesionalnog djelovanja i predrasuda o starijim osobama, ali i zbog nedostatka inicijative među njima samima. Da ispitanici ne pristaju na pasivnu društvenu ulogu, najbolje potvrđuju njihovi odgovori na pitanja bi li ljudima i nakon umirovljenja društvo trebalo osigurati uvjete za stjecanje novih znanja i vještina kako bi oni i tada mogli aktivno sudjelovati u životu svoje zajednice. Devet od deset ispitanika potvrdno je odgovorilo na to pitanje. Među znanjima za koja su najviše zainteresirani su tehnička i informatička pismenost, strani jezici, tjelesno vježbanje i zdrava prehrana te kreativno izražavanje. Iako, zbog strukture uzorka, ovo pilot-istraživanje ima niz nedostataka, dobiveni rezultati potvrđuju potrebu preispitivanja dosadašnjeg pristupa zaštiti prava starijih osoba u Gradu Zagrebu. Iako socijalna skrb i dalje ostaje stožerni dio njihove zaštite, prijeko je potrebno redefinirati društveni pristup osobama starije životne dobi u skladu s idejom aktivnog i sudjelujućeg starenja. Sastavni dio tih promjena je upoznavanje starijih osoba s njihovim pravima i osiguranje uvjeta u kojima će oni uživati ta prava, uključujući pravo na cjeloživotno učenje i pravo na aktivno sudjelovanje u životu svoje zajednice.
Materijali s projekta // Project materials:
Pilot istraživanje – Prava osoba starije životne dobi u Gradu Zagrebu